žubor vode

24.09.2007., ponedjeljak

Došao cirkus u naš mali grad...


tako smo barem čuli mi,radnička djeca iz predgrađa.
Padale su dječje suze i moljakanja...obećanja da ćemo biti dobri,
doživotno samo ako nas mame odvedu u cirkus..
Mame kao mame,dale se nagovoriti od druge...
U centru grada,uz sam rub parka umjesto šatora,
stajalo je nekakvo ogromnooo bure.
Nas desetero djece s mamama,stiglo je u zadnji tren
kako je rekao ljubazni čovjek,prodavač karata.
S vanjske strane bureta bilo je stepenište.Sretnici
koji su stigli na vrijeme i kupili kartu,već su bili gore,
na galeriji.
Ljubazni prodavač karata,vidjevši naše razočaranje zbog kašnjenja,
velikodušno je ponudio da na brzinu uđemo kroz nekakva vratanca,dolje pored njega u dvoranu i to besplatno.
Nismo mu stigli ni zahvaliti,a već su za nama bilo zaključana vrata.
Stali smo uz stijenke bureta,stisnuli se uz mame i čekali kad će
početi predstava.
Na zvuk zvona,bure se počelo okretati sve brže i brže...
Velikom snagom centrifugalne sile svi smo bili priljepljeni uz stijenke bureta i klizili uvis...
Mame su od straha i stida što im se haljina i suknje dižu,
ispustile naše ruke..
Mi djeca izbezumljeni od straha smo plakali,neki vrištali.
Sve je bilo popraćeno salvama smijeha onih gore s galerije,s kupljenom kartom.
Kad je vrtnja prestala,izašli smo van ali ljubaznog čovjeka,
prodavača karata ,nije bilo nigdje- da mu zahvalimo..
Poslije smo godinama prepričavali taj događaj,
sami sebi se smijali..
Prošlo je od tada pedeset godina.Nisam zaboravila ni jedan detalj.
Samo mi više nije smiješno..
- 16:20 - Komentari (31) - Isprintaj - #

18.09.2007., utorak

E moj, javore

Jučer ujutro probudio me rezak zvuk motorne pile.Dok sam se rasanila i požurila na balkon da pozdravim svoje drvo,njega više nije bilo.
Nisam mogla vjerovati da ga više nema.Trideset godina gledala sam taj javor kako raste i jača zajedno sa mojom djecom.Pribojavala se za njega
ponekad dok je bio još malo stabalce,a vjetar ga nemilosrdno tresao.
U danima tuge i melankolije utješno je treperilo njegovo lišće.Kada je sjalo sunce ,njegova krošnja je pružala spasonosni hlad.
Voljela sam slušati pjev ptica,njegovih posjetiteljica.
Par grlica svilo je gnijezdo u njegovo zaštitničkom zelenilu i već su se navikle
na moju prisutnost.
Djeca su stasala i otišla od kuće,ja sam ostala sama i pomalo bolesna i starija.Samo je javor bio sve veći i snažniji...Sada ga nema...
Plakala sam i tugovala sve do zalaska sunca.Bacila sam pogled kroz prozor.
Na mjestu gdje se do jutros ponosno širio moj javor,pucao je pogled daleko,daleko...
Nisam više bila tužna...Bar ne tako jako...
- 12:06 - Komentari (23) - Isprintaj - #

17.09.2007., ponedjeljak

Značaj sitnica


"Zbog čavla izgubljena je potkova;

Zbog potkove izgubljen je konj;

Zbog konja izgubljen je jahač;

Zbog jahača,izgubljena je bitka;

Zbog bitke izgubljeno je kraljevstvo!"
- 16:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.09.2007., petak

Posebni trenuci

Ima trenutaka u životu koji se nikada ne mogu zaboraviti.
Ima trenutaka koji se kao sićušne igle zabadaju u meso i
živce čovjeka,koji se u sjećanju zariju toliko oštro i duboko
da ih iz nas vrijeme nikada ne može izbrisati.

L.Zilahi


U mom životu takvi trenuci su osim rođenja moje djece,
kojima sam se jaaako ,jako veselila je rođenje moje unučice.
Trenutak kad sam je ugledala,samo dva dana nakon njena rođenja,
ne mogu nikako zaboraviti.Onako okrugla,crnokosa i buckasta,
bila je za mene najljepše i najdraže stvorenje na kugli zemaljskoj.
Hodala sam ulicama i svima poznatima pokazivala njene slike.
Nisam mogla shvatiti kako svi ne vide da je baš ona najslađe dijete
na svijetu.
Danas četiri godine nakon njezina rođenja još uvijek mislim isto.
- 21:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

09.09.2007., nedjelja

Značaj snova

U svom sam životu sanjala snove koje nikad nisam zaboravila
i promijenili su moja shvaćanja.
Proželi su me kao vino vodu i promijenili boju mojih misli.

Emily Bronte
- 20:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.09.2007., srijeda

Kakvi smo


Mi mnogo manje mislimo
no što znamo,
znamo mnogo manje
nego što volimo,
a volimo mnogo manje,
no što se može voljeti
i tako smo mnogo manje,
od onoga što jesmo.

Buscaglia
- 06:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.09.2007., utorak

Nešto o snazi misli

Pazit e na svoje misli,
one postaju riječi.
Pazite na svoje riječi,
one postaju djela.
Pazite na svoja djela,
ona postaju navike.
Pazite na svoje navike,
one postaju karakterne osobine.
Pazite na svoj karakter,
on postaje vaša sudbina.

Nepoznati autor
- 16:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.